MAJSTOR TEDLJIVIJE GRIJANJE PDF

pri tom bio mnogo bolji majstor jer sam ja bio kod toga posla vrlo nevjet. ga upotrebljavam tedljivije i zapisujem samo najznaajnije dogaaje iz svoga .. ognja pa bi se bio pretvorio u staklo da sam nastavio s grijanjem. Njegov majstor,Adrianov zio, koji se kao graditelj violina razumije u znaenje cijeloga svijeta da ga je pojedinaan sluaj uinio neaktivnim,tedljivim, se ne grije; u tili as jedan se prozor otvori okrenuvi se premastudeni.

Author: Zulkim Totaur
Country: Sri Lanka
Language: English (Spanish)
Genre: History
Published (Last): 6 November 2018
Pages: 307
PDF File Size: 20.91 Mb
ePub File Size: 10.51 Mb
ISBN: 680-4-31774-476-7
Downloads: 30582
Price: Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader: Tauzilkree

Published on Nov View Download Bio sam iz dobre obitelji. Nije, dodue, bila engleska jer mi je otac bio stranac iz Bremena. On se najprije doselio u Huli, gdje je stekao lijep imetak trgovanjem, a onda se, napustivi trgovinu, preselio u York i tu se oenio mojom majkom. Njeni su se roaci zvali Robinson, i tddljivije njima sam prozvan Robinson Kreutznaer; ali, kako se u Engleskoj rijei obino iskrivljuju, ttedljivije nas zovu ili, bolje rei, sami se zovemo i potpisujemo Crusoe, a tako su me oduvijek zvali i moji drugovi.

Imao sam dva starija brata. Jedan je bio potpukovnik u engleskom pjeadijskom puku u Flandriji kojim je zapovijedao glasoviti pukovnik Lockhart.

Dzumhur Zuko Nekrolog Pisma Hodoljublja 100

Poginuo je kod Dunkirka u borbi sa panjolcima. Bio sam trei sin u obitelji, a budui da nisam izuio nikakva zanata, glava mi se poe zarana puniti skitalakim mislima. Moj otac, koji je tedlijvije vrlo star, pruio mi je primjerno obrazovanje, koliko mi ga je mogao dati kuni odgoj i besplatna seoska kola, i odredio da budem pravnik, ali moja je jedina elja bila da postanem moreplovac. Ta me elja zaokupila tolikom snagom, usprkos eljama, pa i zapovijedima moga oca, i unato savjetovanju i zaklinjanju moje majke i ostalih prijatelja, da se inilo da majstir toj mojoj priroenoj sklonosti to me vodila izravno u nesreu koja me je kasnije zadesila ima neto kobno.

Moj otac, mudar i trijezan ovjek, osjeajui unaprijed tedljivkje namjeravam, ozbiljno me je i lijepo odvraao od toga. Pozvao me jednog jutra u svoju spavau sobu, iz koje se5zbog uloga nije mogao maknuti, i stao me prijateljski i toplo odgovarati od mog nauma.

Upitao je koji me razlog, osim puste elje za skitanjem, tjera da napustim oinski dom i roenu zemlju u kojoj mogu lijepo napredovati i gdje imam izgleda da u marom i trudom osigurati sebi udoban i lagodan ivot.

Rekao mi je da u svijet za pustolovinama odlaze samo oajnici ili oni koji tee za velikim uspjesima kako bi se smionou izdigli i proslavili neobinim pothvatima. Sve je to, ree, ili nedokuivo za me, ili prenisko da se u to uputam. Ja sam, ree, lan srednjeg stalea, ili, kako bi se to moglo nazvati, gornjeg sloja malih ljudi, a to je, po njegovom miljenju i dugogodinjem iskustvu, najbolji stale a i najprikladniji za ljudsku sreu.

U njemu ovjek nije izloen nevoljama i tegobama, munom radu i stradanju teaka i radnika, niti je optereen oholou, eljom za raskoi i zavisti gornjih slojeva ljudskog drutva.

Rekao mi je da i sam mogu po tome zakljuiti koliko je sree u tom staleu jer je to sloj drutva kojemu svi drugi zavide. Kraljevi su esto jadikovali zbog zle sree izmeu te dvije oprenosti, izmeu bijednika i mogunika. I mudrac je potvrdio da je to vrhunac istinske sree kad je molio da ne bude ni siromaan ni bogat. Upozorio me da pripazim na to i da u vidjeti da se ivotne nesree uvijek rue na najvie slojeve ovjeanstva, a srednji stale najmanje stradava jer nije izloen tolikim promjenama kao najvii i najnii slojevi drutva.

Ljudi srednjega stalea nisu izvrgnuti tolikim tjelesnim i duevnim mukama i nelagodnostima kao s jedne strane oni koji ive pokvarenim, raskonim i rasipnim ivotom, ili s druge strane oni koji muno rade i oskudijevaju u svemu, hrane se prostom i nedovoljnom hranom, te tako i jedni i drugi sami sebi nanose muke koje dolaze kao prirodna posljedica njihova naina ivota.

Srednji stale nosi u sebi mogunost za sve vrste kreposti i sve vrste uitaka. Mir i obilje vjeran su drug srednjega stalea.

Umjerenost, staloenost, zdravlje, tedljivlje, sve ugodne razonode i poeljne zabave dobrobiti su to prate srednji stale. Na taj nain ljudi prolaze kroz6ivot tiho i glatko i u udobnosti ga zavravaju.

Doktor Faustus – Thomas Mann

Nisu mueni tekim runim ili duevnim radom. Ne prodaju se kao roblje da bi zaradili svakidanji kruh, niti im zanovijetaju smetnje koje dui oduzimaju mir, a tijelu odmor. U njima ne bjesne strasti zavisti, niti izgaraju od potajne poude za velikim stvarima, ve u udobnosti blago klize kroz ivot i razumno okuavaju slasti ivota bez gorine. Osjeaju da su sretni, a svakodnevno ih iskustvo poduava kako e biti jo svjesniji toga. Zatim mi je stavio na srce, i to s mnogo ljubavi, da budem razborit i da ne srljam u nesreu od koje me vjerojatno zatitila i priroda i drutveni poloaj u kome sam se rodio.

Rekao mi je da mi nije potrebno zaraivati kruh; da e se dobro brinuti za mene i da e mi pokuati osigurati smiren ivot za kakav se ba zalagao; a ako se ne osjeam dosta lagodno i sretno na svijetu a me u tome vjerojatno prijei samo moja sudbina ili moja narav, i da on nee biti nizato odgovoran jer je, eto, obavio svoju dunost upozorivi me na opasnosti to mi prijete; jednom rijei, koliko bi mi elio biti jako dobar ako budem htio ostati i smiriti se kod kue, kako se od mene trai, toliko ne bi elio potpomoi moju nesreu i dati mi bilo kakav poticaj da odem.

  BUKRABA RYLSKA SOCJOLOGIA WSI POLSKIEJ PDF

Na kraju mi ree neka uzmem za primjer svoga starijeg brata kojemu se isto tako od srca obraao svojim nagovaranjma da bi ga zadrao da ne ode u nizozemski rat, ali mu to nije uspjelo jer su ga njegove mladenake elje tjerale da ode u vojsku gdje je poginuo.

I premda je rekao da e se neprestano moliti za mene, ipak je smogao snage da mi kae da mi Bog nee pomoi ako uinim taj ludi korak, a kasnije u, kad moda vie ne bude nikoga da mi pomogne, imati dosta vremena da razmiljam o tome kako sam prezreo njegov savjet. U tom sam posljednjem dijelu izlaganja, koje je bilo doista proroansko, iako mislim da to moj otac ni sam nije znao, u tom sam dijelu izlaganja opazio da mu suze obilno teku niz lice, osobito kad je govorio o mom bratu koji je poginuo.

A kad je govorio o tome kako u imati dosta7vremena da se kajem, a nee biti nikoga da mi pomogne, bio je tako uzbuen da je prekinuo razgovor i rekao mi da mu je srce tako prepuno osjeaja da vie ne moe govoriti. Taj me razgovor iskreno ganuo, a koga ne bi? Odluio sam stoga vie ne misliti na odlazak u daleki svijet, ve se smiriti kod kue prema elji svoga oca.

Ali, na alost, nakon nekoliko dana pali su oevi savjeti u zaborav i, ukratko, da ne bih ocu vie’ omoguio da nagovaranjem djeluje na me, nekoliko tjedana nakon toga odluih pobjei od njega. Ali ipak nisam to proveo u djelo onako brzo kako sam htio u prvom oduevljenju stvaranja odluke, nego sam se porazgovorio s majkom.

Odabrao sam as kad sam drao da je malo bolje volje nego obino i rekao joj da svim svojim mislima teim samo za tim da vidim svijeta i da se neu nikada postojano smiriti ni u emu, pa da je bolje da otac da svoj pristanak nego da me sili da odem bez njegova doputenja. Rekako sam joj da mi je osamnaest godina i da sam prestar da idem u nauk ili za odvjetnikog pisara. Dodao sam da sam uvjeren, kad bih poao u nauk, da ne bih nikada dotjerao do kraja i da bih sigurno pobjegao od svoga gazde prije zavretka naukovanja i otiao na more.

Dzumhur Zuko Nekrolog Pisma Hodoljublja – Free Download PDF

Obeao sam joj, ako bude govorila s ocem, i on me pusti samo na jedno putovanje, pa ako se vratim kui nezadovoljan moreplovstvom, da vie neu otii i da joj dajem rije da u dvostrukom marljivou nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Nato se moja majka jako razljuti. Ree mi da je uvjerena da nema nikakva smisla razgovarati o tome s ocem: Sto se nje same tie, ona ne eli sudjelovati u mojoj propasti, a ja neu nikada moi rei da je na to pristala moja majka, a otac nije.

Iako je majka odbila da moju elju prenese ocu, ipak mu je, kako sam to kasnije saznao, ispripovjedila cijeli na razgovor na to joj je otac, jako zabrinut zbog svega toga, s uzdahom rekao: Taj bi djeak mogao biti sretan kad bi htio ostati kod kue, a ako ode u svijet bit e najnesretniji bijednik to se ikada rodio.

Ja na to ne mogu pristati. Tek gotovo godinu dana nakon toga odluio sam se na bijeg, a u meuvremenu sam tvrdoglavo ostajao gluh na sve prijedloge da se prihvatim posla. Cesto sam prigovarao ocu i majci zbog toga to se ustrajno protive onome na to me, kako znaju, tjeraju moje sklonosti. Ali jednoga dana se desih u Hullu, kamo sam poao sluajno, bez ikakve namjere da bjeim.

Tamo je bio jedan od mojih drugova, koji je odlazio brodom svoga oca u London i nagovarao me da poem s njim, nudei ono to obino privlai moreplovce, tj.

Nisam vie pitao za savjet ni oca ni majku niti sam ih obavijestio o svom odlasku. Neka saznaju kako mu drago. I tako sam se, ne traei oeva blagoslova, ne obazirui se na prilike i posljedice, u zao as, prvoga rujnauspeo na palubu broda za London. Mislim da nikada nisu nevolje nijednog mladog pustolova ni ranije poele ni dulje trajale nego moje. Brod nije pravo ni izaao iz Humbera kadli poe puhati vjetar i strahoviti se valovi dizati.

Kako nikada prije nisam bio na moru, bilo mi je neizrecivo muno i silno sam se bojao. Sada poeh ozbiljno razmiljati o inu to sam tako runo ostavio oevu kuu i napustio svoju dunost.

  ANGINA VASOESPASTICA PDF

Ponovo se sjetih svih lijepih savjeta svojih roditelja, oevih suza i majinih zaklinjanja. A moja savjest, koja jo nije bila sasvim okorjela, kako je to kasnije postala, prigovorila mi je to sam prezreo grijaje i prekrio dunost prema svome ocu. Oluja je cijelo to vrijeme bivala sve jaa i jaa, a uzburkano se more dizalo visoko iako ni priblino onako kako sam to poslije mnogo puta vidio, pa ni onako kako sam to vidio nekoliko dana kasnije.

Ali onda je to bilo dovoljno da me ispuni stravom jer geijanje bio poetnik na moru i o svemu tome nisam jo nita znao. Oekivao sam da e nas9svaki val progutati, i grrijanje brod, kad god bi utonuo, kako se meni inilo kao u provaliju ili morski bezdan, nikada vie nee izroniti.

I u tim duevnim mukama stvorio sam mnogo zavjeta i odluka da u, ako jo ikada stupim na vrsto tlo, poi ravno kui svoga oca i da nikada vie, dok god budem ivio, neu stupiti ni na jedan brod. Odluio sam da u posluati oev savjet i da se vie nikad neu uvaliti u ovakvo zlo. Sada sam jasno vidio ispravnost njegovih savjeta, to se tie smirena ivota, i kako je on lagodno i udobno proivio sav svoj vijek i nikada nije bio izvrgnut ni morskim olujama ni neprilikama na kopnu.

Ukratko, stvorio sam odluku da u se kao pravi pokajnik i izgubljeni sin vratiti domu svoga oca. Tim sam se pametnim i trijeznim mislima bavio dok god je trajala oluja, a i neko vrijeme poslije. Ali, ve drugi dan stiao se vjetar i more umirilo, pa se stadoh pomalo privikavati. Ipak sam cijeli dan bio vrlo ozbiljan jer sam jo malo trpio i od morske bolesti. Meutim, predvee se vrijeme razbistrilo, vjetar je sasvim popustio i spustila se arobna, krasna veer.

Sunce je zalo sjajno i jasno, a takvo je drugoga jutra i izilo. Kako je bilo sasvim malo ili gotovo nita vjetra, a more je bilo glatko i obasjano suncem, pogled je, po mom miljenju, bio najdivniji to sam ga ikada vidio. Te sam noi dobro spavao i sada me vie nije muila morska bolest.

Bio sam vrlo radostan i s udivljenjem sam gledao more, koje je dan prije bilo burno i strano, a sada je, nakon tako kratkog vremena, bilo mirno i prijazno.

Tada, da ne bih ustrajao u svojim dobrim odlukama, moj drug, koji me je odmamio sa sobom, doe k meni i ree mi, potapavi me po ramenu: No, Bob, kako se osjea nakon svega? Okladio bih se da si se sino prestraio kad je puhnulo ono malo vjetra, a? Ti to zove malo vjetra? To je bila strahovita oluja.

Doktor Faustus – Thomas Mann

Zar ti to zove olujom? Pa to nije bilo uope nita. Daj mi dobar brod i iroko more, i neu mnogo tefljivije glavu zbog takva frijanje. Ali ti si, Bob, obini kopneni takor. Vidi li kako je sada krasno vrijeme! Da skratim taj tuni dio svoje pripovijesti, poli smo uobiajenim putem svih mornara.

Napravili smo pun, ja sam se napola opio i u toj jednoj jedinoj noi razuzdanosti utopio sve svoje kajanje, sve razmiljanje o svom prolom vladanju i sve svoje odluke za budunost.

Jednom rijei, kad je povrina mora postala opet glatka i kad se stiala oluja i sve se opet smirilo, nestalo je bujice mojih misli i zaboravljen je strah i bojazan da e me progutati more, te se vratila struja mojih prijanjih misli, i ja sam potpuno zaboravio zavjete i obeanja to sam ih uinio u svojoj nevolji.

Zapravo su se majstr asovi razmiljanja, i ozbiljne su misli, tako da kaem, pokuavale da se od vremena do grljanje vrate. Ali ja bih ih se otresao i izdigao iz njih kao iz bolesti pa bih, odavi se piu i drutvu, uskoro suzbio povratak tih napadaja, kako sam ih nazvao, te sam u pet-est dana tako potpuno pobijedio svoju savjest kako bi to samo mogao poeljeti i jedan mladi koji tedluivije odluio da se nee dati uznemirivati. Ali me ekala jo jedna kunja; a providnost, kao to to obino ini u takvim sluajevima, odluila me bez ikakve isprike potpuno napustiti.

Jer, ako tu prigodu ne bih prihvatio kao spas, sljedea je trebala biti takva da bi je najgori i najokorjeliji meu nama priznao kao opasnost i zamolio za milost. Kako je puhao suprotan vjetar, ili je pak vrijeme bilo tiho, sve od one oluje smo napredovali. Tu smo se morali usidriti i ostati sedam ili osam dana jer je vjetar i dalje bio nepovoljan, tj. Za to su vrijeme stigli u to isto sidrite mnogi brodovi iz New- castlea jer je to bilo obiajno zaklonite gdje su brodovi mogli ekati povoljan vjetar za rijeku.

Author: admin